Gradinar i jos ponesto..
Ceznem da ti kazem najdublje reci koje ti imam reci,ali se ne usudjujem,strahujuci da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u sali.
Olako uzimam svoj bol,strahujuci da bi to mogla ti uciniti.
ceznem da ti kazem najvernije reci koje ti imam reci,ali se ne usudjujem,strahujuci da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblacim u neistinu,i govorim suprotno onome sto mislim.Ostavljam bol svoj da izgleda glup,strahujuci da bi to mogla ti uciniti.
Ceznem da upotrebim najdragocenije reci sto imam za te,ali se ne usudjujem,strahujuci da mi s nece vratiti istom merom.
Zato ti dajem ruzna imene i hvalim se svojom surovoscu.
Zadajem ti bol,bojeci se da nikada neces saznati sta je bol.
Ceznem da sedim nemo pored tebe,ali se ne usudjujem,jer bi mi inace srce iskocilo na usta.
zato brbljam i caskam olako,i zatrpavam svoje srce recima.
Grubo uzimam svoj bol,strahujuci da bi to mogla ti uciniti.
Ceznem da te ostavim zauvek,ali se ne usudjujem,strahujuci da bi mogla otkriti moj kukavicluk.
Zato ponosito dizem glavu i dolazim veseo u tvoje dustvo.
Neprekidne strele iz tvojih ociju cine da je moj bol vecito svez.
***Ucila sam napamet ovu vanvremensku pesmu o ljubavi i musko- zenskim odnosima , te oduvek bila dirnuta.Ne znam,mozda me je jucerasnji dobar sex,kao i kijavica koju sam zaradila,potakla da je se setim...
***
Kada se zagreje porculanski cajnik sa motivom Mariage Freres,svi sastojci mirisu na cimet i topljenu cokoladu.Stavila sam tobleronu u caj od hibiskusa,pomesala sa malo vanile i konjaka i zaspala uz Shade.Probudila sam se u zlatnoj prasini,ugledavsi prljav, zamucen grad.Ili su to bili samo prozori?Volela bih da sam se probudila na nekom drugom ,srecnijem mestu,gde necu cuti rec Euleks,neke nevaspitane tudjince na televiziji....Zato sam posetila Margo,moje srecno mitsko bice,obucenu u plast od kasmira,obavijenu kalanhojom i crnim korovom..
Pitala sam je tad:"Kada ce navratiti sunce ovde"?
Rekla je:"Kada procveta kalanhoja na simsu tvoje verande...
A kada ce biti topliji dani?
"Kada odlucis s kim ces podeliti svoje parce kasmira".
"A zasto nosis korov sa sobom"?,tad bih je upitala.
Osmeh joj se razbokorio kao latice ruze, i rece: Da te podsetim da je tama sastavni deo zivota koji svako nosi uz sebe,ali i razlog da je prihvatis,kao i to cvece sto ce procvetati.